MI

Mi smo znali kako, ali vise ne znamo
Tudje nismo htjeli, a svoje ne damo
Nase rasprodate duse sada traze spas
Iz nasih poderanih grla zaorio se glas

Mi smo jaki kao konji
Mi smo bijesni kao psi
Mi smo rodjeni u sumrak
Mi smo roblje proslosti

Zivimo od danas do sjutra
Spavamo danju, radimo nocu
Uvijek smo na pola puta
Naviknuti na samocu

Mi smo zatocnici srece
Mi smo imuni na zla
Ne otvaraj se zemljo
Ne cekaj na nas

OAZA

Pod Mogrenom ovih dana
Turisti nam opet stizu
Vratilo se sunce jarko
Pa se jedra u vis dizu
Komsija Miloje tu obicno svrati
U rukama mu dvogled parove da prati

Dodjite na njega
Vama provod treba
Jer na more nase
Najbolje su plaze
(na valove nase – dobro se jase)

Ovdje uvijek nekog ima
Najcesce kad zora svane
Da privede ako treba
Siledzije, narkomane

I kada se nered pravi
Ti su nasi momci plavi
Niko ne smije da vas dira
Ovo je oaza mira

ZOVITE MI KLEJA

Bio nam je idol, punio je hale
Nikad nije dos’o kuci modre glave
Ko je sada rival to nije vazno
Kazu da je uvijek udarao snazno

Smajo Hajrusi, sve rusi, sve rusi…

Trazili ga mnogi, nudili mu pare
Al’ je rek’o zbogom, dosta mi je slave
Nasao je mir u krugu Pivare
Uzeo je metlu, zavrnuo rukave

Smajo Hajrusi, sve rusi, sve rusi…

Taktika je djelo majstora Žara
Zato njegov pulen sada opet hara
Aperkat, krose, desnom pa lijevom
I onda direkt pravo u celo

Zovite mi Kleja…

PROMASEN SAN

Mislim, u stvari sam siguran
Da ovo s tobom nije promasen san
Kasno je, ali evo priznajem
Kad nisi tu ja sam izgubljen

Ti se neces vise vratiti
Moralo je tako ostati

Znas da sam ti bio drag
Jer si me lagala
Na postelji jos stoji trag
Koji si ostavila
Od srece si plakala
Kad si shvatila sta si mi ucinila
(dok si jahala svoga lipicanera)

Osjecam, samo tren je dovoljan
I put do zvijezda bice slobodan
Priznaj mi, budi jednom iskrena
Dal’ te iko… kao ja ?

NAS TIM

Ajmo sada svi u boj
Podignimo barjak svoj
Za pobjedu moramo
Hrabro da se borimo

Napunimo tribine nase
Svi rivali nek se plase
Uz tebe je uvijek smjela
Divizija nasa cijela

Za jedan gol i pobjedu
Idemo da slavimo
Za jedan gol i pobjedu
Mi ti srce dajemo

Najjaci smo to se zna
Zgazicemo svakoga
Uzecemo bodove
Niko nam nista ne moze

I kad gubis, volimo te
Jer ti dajes sve od sebe
Branicemo nase boje
Ginucemo svi za tebe

HRAM

Ne sjecam se niceg
Ja ne vidjeh dan
Kao da sam od rodjenja
Utonuo u san

U ludilu svome
Vjecito sam
Dugo sam sebi
Gradio hram

Osjecam pad, gubitak kontrole
Na umorne oci spusta se mrak
Budi u tami moje svijetlo
Za klonulo tijelo jedini zrak

ZEMLJA

Da se vinem u nebesko plavo
Rasirenih ruku kao orao krila
Da se vinem u misao svoju
I da vidim nista gdje je zemlja bila

Da popijem vode s izvora zivota
Da se stopim sa njom i misao budem
Neka glad moje tame zamijeni cistota
Dok svjezina krade misli moje crne

Vatra koju nosim
Na put sto me ceka
I radost koja budi
Usnulog covjeka,
U Tebi jeeeee!!!

Neka okom svojim vidim sve sto hocu
Kad dio neba uhvatim za sebe
Da grlim zvijezde i nocu i danju
Istinu da spoznam dok mislim na tebe

EXPERIMENT

Kako da pronadjem sebe
U tom vrtlogu strasti
U moru sumornih misli
Ja sam covjek zvani eksperiment
I hodam po zemlji sjenki

Svoje potrebe zaboravljam
Moram uraditi nesto, a ipak propadam
Ne vidim izlaz hocu da znam
Koliko jos sebe da dam

Vi mozete sve
Vi imate moc
Uzeli ste dan
Ostala je noc

Nama nikad dosta muke
Vama uvijek malo slave
Ali sve to jednog dana
Doci ce vam glave

TRAGOVI

Dugo sam lutao
U okove me bacilli
Tragove unistili
Za dusu ujeli
Kao da ne vide

Ostao je strah
Koji treba da prebrodim
Ovaj bijes sto boli
Moram da oslobodim
A ne ide !

I kad me ne bude
Jednog dana
Oko vas bice tama
Mogu me zatvoriti
U prah pretvoriti
Al’ me nikad nece slomiti

ZA UGASENA OGNJISTA

Ispuni zemlju moju zivotom
Ocisti srce moje od zmija
Razagnaj tamu iz uma moga
Napuni ga svjetloscu Neba

Ti sto krotis oganj i vjetar
I od bjesova pravis sluge
Ukroti ovu gordost moju
I ucini me slugom Tvojim

Za sve ruzne pomisli
Za ugasena ognjista
Za sve mracne umove
Kajem se i placem

JOVANA

Nemoj da me pitas
zašto su mi oci krvave
ostavicu sve i otici na spavanje
ja nemam vise snage
da ostanem na ovom mjestu
ovi psi ne poznaju zakone prirode.

Pomijesacu sve najbolje i najgore
u bojama odlaska naslikacu tvoje ime
cudice se ljudi i neka mi zavide
sto jos uvjek moje srce kuca za tebe

Jovana ti si bila jedina
koja si sve razumjela

Mozda ce me staviti u staklene kaveze
oni sto sa strahom krce svoje puteve
al' razbicu vam sve vase namjere
i ne pitaj me zasto su mi oci krvave

ZASTO MRZIM KARL ORFA

Za mene si izvor maste
uvijek prva liga
volim kada strasno dises
i nije me briga
cijim ziletom brijes noge
u noci punog mjeseca
da l' si opet nekom snove ukrala

Vise ga ne vidim od stomaka
kosa mi je opala
nikog nema da me voli
od kada si otisla

I ako te napumpaju
trebace ti utjeha
sjetices se mene tada
kurvo troglava
onda ces se kajati
ako nisi dzukela
nikad neces saznati
zasto mrzim Karl Orfa

MOJ DOM

Neko je nocas odvalio trafiku
oduzeo zivot slucajnom prolazniku
kisa ce oprati tragove krvi
tu niko ne smije biti prvi

Moj dom, tu je moj dom
tamo gdje se vodi krvavi boj

Da nije svoju kucu napustila
ona bi isto silovana bila
uzalud kruze policijske patrole
u ovom kraju strance ne vole

Moj dom, tu je moj dom
tamo gde se vodi krvavi boj
moj dom, tu je moj dom
ja necu da umrem na pragu svom

I kao da nekog opet ima
u tim mracnim prolazima
ne mogu ti pomoci vise
ni resetke na prozorima

U TAJ SUDNJI CAS

I nebo se u crno zavi
kraj uboge sJenke stajase on
laznu srecu da ponudi
prekine zivotni san

Dugo su se krili u mraku
cekali pravi cas
da se ostvari prorocanstvo
i nastane opsti krah

Padaju glave a masa klice
u njihovim ocima uzasan strah
sijevaju gromovi, krvare koplja
sve ce uskoro postati prah
Zasto?

Ako sretnes blagi pogled
i osjetis blagostanje
pridji Svedrzitelju tom
koji ce ti dati snage

I koji ce opet doci
da sudi zivim i mrtvim
i njegovom carstvu
nece biti kraja

ZBOGOM TEBI (PROLJECE)

Otkad Bogu okrenusmo ledja
majske zore vise ne svicu
oko nas gomile debila
ubili bi za gram heroina

Na tvome prozoru boja vise nema
noci su tako duge i hladne
sjecanja te vode daleko
kada si mogao postati neko

Sad znas da proljece
nikad vise doci nece
i dan sto osvice
nista bolje donijeti nece

Sada te grle lazni heroji
sto su svoju mladost dali
na putu kojim lako se gine
u ostre kandze sudbine

I ovaj put zbogom tebi
dok brojis svoje poslednje dane
misli su teske, tjese te rijeci
mozda je spas sa druge strane